Polietilen tetraftalat (PET) je jak ali lagan polimer koji se sastoji od dugih lanaca ponavljajućih jedinica koje sadrže ugljik, kisik i vodik (Slika 1). Povećanjem molekularne mase, koja se obično kreće od 100-200, poboljšavaju se svojstva ovog polimera.

Slika 1. Strukturna formula PET-a (Izvor: Kalambura, Anić-Vučinić, 2005.)

To je materijal koji je nelomljiv, otporan na mehanička oštećenja, izuzetno lagan, što ga čini vrlo podatnim materijalom za dizajniranje. Upravo svojstvo jakosti doprinjelo je velikom uspjehu PET ambalaže (Slika 2). Tako PET boca s gaziranim pićem može izdržati relativno veliki unutarnji tlak koji neće deformirati bocu ili prouzročiti eksploziju (Kalambura i Anić-Vučinić, 2005.).

Slika 2. PET boce (Izvor: Tošić, 2006.)

PET boce izrađuju se postupkom injekcijskog razvlačnog puhanja. Sirovina se dobiva injekcijskim prešanjem, razvrstava se i postavlja u peć kako bi se toplinski pripremila. Takav pripravak umetne se u kalup za puhanje, a zatim naglo rastegne. Za razvlačenje se najčešće koristi šipka u kombinaciji s visokim tlakom zraka. Dvostrukim razvlačenjem povećavaju se svojstva proizvoda; čvrstoća, prozirnost, žilavost i dr. Parametri koji utječu na postupak razvlačenja su temperatura, stupanj i brzina razvlačenja te brzina hlađenja. Uobičajene puhalice imaju učinak od 200 do 850 kg PET-a na sat, a u jednom se ciklusu može izraditi i 96 boca.

Za proizvodnju ambalažnih boca od PET-a upotrebljava se 84% ukupne PET sirovine, dok manji dio otpada na industrijska vlakna (10%), reciklirane proizvode (3%) te neke druge proizvode (3%), (Slika 3), (Rujnić-Sokele, 2006.).

Slika 3. Raspodjela PET sirovine (Izvor: Kalambura, Anić-Vučinić, 2005.)

Tijekom godina, PET industrija je značajno smanjila količinu sirovine potrebne za izradu PET ambalaže. Tako danas 1.5L PET boca teži samo 35g. (20 000 boca čini tonu).

Znanstvenici su dokazali da se u PET-ambalaži nalazi čitav niz kemikalija, poput heksanona, oktana, nonana, benzena te toulena. Neki smatraju da je pod utjecajem svjetlosti i temperature moguće da se struktura PET polimera razgradi i otrovnim produktima zagadi tekući sadržaj u boci. Ipak, svjetski stručnjaci dokazali su na temelju pokusa u kontroliranim laboratorijima da je mogućnost takvog zagađenja gotovo nemoguća.

Iako PET nije potpuno bezopasan za čovjeka i njegovu okolinu, svjetska potražnja za PET-om kontinuirano je u porastu. Razlog je proboj sve većeg broja različitih proizvođača pića na tržište. U Hrvatskoj se to najbolje očituje u proizvodnji npr. vode za piće („Bistra“,“Jana“,“Unique“) i dr.

Najveća mana PET-ambalaže je u tome što zauzima veliki volumni udio u kućanstvu, a odložena na deponijima zauzima ogroman koristan prostor. U komunalnom otpadu Hrvatske, udio ambalažnog otpada PET-a zauzima 1-4% masenog udjela, a 20-30% volumnog, što svakako predstavlja veliko opterećenje za odlagališta otpada (Slika 4).

Slika 4. Maseni udio komponenti u komunalnom otpadu (Izvor: Kalambura,S., Anić-Vučinić,A.; 2005.

Ipak, to ne znači da treba prestati s korištenjem PET-a. Ukoliko bi se ukinula PET ambalaža, volumen otpada porastao bi  za oko 150%, dok bi  potrošnja energije u industriji porasla za 100%. To je zapravo paradoks. Iako je PET ambalaži najveća mana veliki volumni udio u otpadu, korištenjem bilo koje druge vrste ambalaže, volumni udio bio bi još veći (Kalambura, Anić-Vučinić, 2005.).

Prema procjenama u 2002. godini je  u Hrvatskoj nastalo 1 200 000 tona komunalnog otpada, odnosno 300 kg po stanovniku. Svake godine odlaganje tolikog otpada zauzme nekoliko hektara novog zemljišta. U Hrvatskoj se godišnje proizvede i stavi na tržište 1.7 mlrd PET boca. Na tržištu ih je znatno više jer Hrvatska uvozi velik dio proizvoda u PET ambalaži.

PET deponiran na otpadu, je stabilan, inertan, bez rizika od procjeđivanja i onečišćenja podzemnih voda. Kad se samelje, tj. kad mu se smanji volumen, općenito pridonosi stabilnosti odlagališta otpada.

Identifikacija PET ambalaže od velike je važnosti u procesu sortiranja i recikliranja. Stoga je Američko udruženje plastične industrije razvilo  dizajn, koji je do danas postao standard: tri strelice koje love jadna drugu. Ovaj simbol, udružen s brojčanim sustavom, koji identificira prirodu materijala, omogućuje točnu identifikaciju PET-a (Slika 5.).

Slika 5. Simboli za razlikovanje plastične ambalaže (Izvor: Kalambura, Anić-Vučinić, 2005.)

Trenutačno u Europskoj uniji ne postoje propisi za označavanje PET-a, iako se javljaju indicije za njihovo donošenje. Trenutni sustav označavanja materijala za pakiranje napravljen je na dobrovoljnoj osnovi. Upotrebljavaju se preporučene oznake u skladu s mišljenjem europskog parlamenta. Parlament vjeruje da bi bolje označavanje ambalaže pridonijelo većem sudjelovanju potrošača u selektivnom sakupljanju otpadne ambalaže (Kalambura, Anić-Vučinić, 2005.).