VJETROVI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Osnovu za korištenje ovog oblika energije čini vjetar. Kao što je navedeno u projektu »Obnovljivi izvori energije» nisu svi vjetrovi isti. Razlikuju se prema brzini, smjeru, jačini te  stalnosti puhanja Na temelju navedenih značajki izdvojiti će se najvažniji vjetrovi na Jadranu i opisati će se njihov utjecaj na vremenske prilike. Razlog zašto je izostavljen kontinentalni dio Hrvatske, leži u činjenici da se na temelju mjerenja i opažanja u sklopu mreže postaja DHMZ-a, srednja godišnja brzina vjetra veća od 5,5 m/s na visini 25 m iznad tla, nužna za ekonomično korištenje energije vjetra, pojavljuje samo uz obalno i priobalno područje Jadranskog mora (poglavito sjeverna i južna Dalmacija) Iz tog razloga kratki pregled vjetrenih prilika odnositi će se samo na ta područja.

Vremenske prilike ovise o:

• općem rasporedu atmosferskog tlaka

• utjecaju azorskog i sibirskog maksimuma (anticiklone) i islandskog minimuma (ciklone)

• položaju staza pojedinih ciklona koje dolaze iz Atlantika ili se formiraju u Genovskom zaljevu ili na

  sjevernom  Jadranu

• reljefu priobalnog područja.

Već prema tim utjecajima razvijaju se uglavnom tri tipična vremena:

a) vlažno (s južnim toplim vjetrovima)

b) suho (sa sjevernim hladnim vjetrovima)

c) vedro vrijeme (sjeverozapadni vjetar)

Najznačajniji vjetrovi na Jadranu su : bura, jugo i maestral. Općenito se može reći da vjetrovi bura i jugo određuju glavna obilježja vremenu na Jadranu. Za bolje razumijevanje načina na koji utječu na vrijeme, opisati će se njihove osnovne značajke.

Bura je relativno hladan i suh vjetar koji puše na mahove. Nastaje uslijed razlika u tlaku nad srednjom Europom i Jadranom. Ta razlika uzrokuje strujanje hladnog zraka s europskog kopna  na Sredozemlje, preko naših krajeva. Zračna masa u prijelazu s kopna na Jadran poprima karakterističan smjer, okomito na planinski hrbat niz koji se spušta. Naime, za razvoj bure značajan je planinski lanac duž obale koji dijeli toplo područje nad Jadranom od hladnog nad kopnom. Zbog položaja planina, bura  puše pretežno sa S i SI. U podnožju primorskih planina doseže olujnu, pa čak i orkansku snagu. Nadalje, bura se nad morem giba uglavnom horizontalno, a njezini udari se smanjuju.  Bura može nastati na planinama kao što su  Velebit i Biokovo, tik uz more, a može se razviti duboko na kopnu, primjerice na Dinari. Mogućnost dodira toplog i hladnog zraka, na mjestima gdje se visina terena naglo mijenja, razlog  su puhanja bure na mahove. Na Slici 2. vidimo dvodimenzionalni model bure.

Slika 2. Dvodimenzionalni model bure

a-      ubrzanje zračne struje

b-      «mrtvo područje»., jaka turbulencija ali slabi vjetar

c-      jak prizemni zavjetrinski vjetar- bura

Bura se od ostalih vjetrova na Jadranu razlikuje po naglom početku mahovitosti. Svakih nekoliko minuta brzina vjetra se naglo poveća a zatim postupno smanjuje. Mahovitost bure nije u cjelosti objašnjena (Penzar i ostali, 2001.). Brzina vjetra varira od laganog povjetarca do orkanskog vjetra. Uobičajeno bura puše do 9 Bf ali nerijetko zna dostići 12 Bf. Najjači udari bure zabilježeni su u Senju i Omišlju 35m/s te na krčkome mostu 51.5m/s .

Jugo je topao i vlažan vjetar J ili JI smjera. Puše uzduž čitava Jadranskog mora, a često zahvaća i susjedne dijelove Sredozemlja. Smjer juga određen je poljem tlaka nad srednjom i južnom Europom a prolaskom preko Jadrana prilagođava se obalnom reljefu. Prosjećna mu je jačina oko 4-5 Bf a najveću jačinu doseže na južnom Jadranu. Najjači  udar juga zabilježen je u Splitu 41.4m/s. Ljeti jugo puše najmanje, a ne ističe se ni po trajanju ni po brzini. Zimi može trajati s kratkim prekidima i do tri tjedna. Jugo nastaje postupno, i puše jednakomjerno. Učestalost pojave juga povečava se idući od sjevernog prema južnom Jadranu, kao i brzina vjetra. To je posljedica ciklonalnih vrtloga koji ne djeluju na sjeverni dio Jadrana (Penzar i ostali 2001.).